INTERVJU; PONOSNA SAM, SAMA SAM UČILA, RADILA I OSLANJALA SE SAMO NA SEBE I SVOJE ZNANJE

Portal Crna Gora
Sloba Bubanja vlasnica bjuti centra ,,Estebel“: Odgovara Kako sami možete postići uspjeh i biti ponosni na sebe
Objavio Redakcija - 18. februara 2018.
Ćirilica / Latinica

#SlobaBubanja #EstebelINTERVJU;
PONOSNA SAM, SAMA SAM UČILA, RADILA I
OSLANJALA SE SAMO NA SEBE I SVOJE ZNANJE


Naša gošća je Sloba Bubanja vlasnica bjuti centra Estebel i Instituta za obuku Kozmetičara za njegu lica, tijela i masera Estebel Podgorica.

Ona je uspješna poslovna žena, vrijedna, hrabra, odlučna, pravi je primjer žene koja je ponosna na postignute poslovne i privatne rezultate.
Osim poslovnih, ona je ponosna majka dvoje djece sina Dejana i ćerke Danijele, koji su završili fakultete i osnovali svoje porodice. I oni su ponosni na svoju majku i na sve one sate, dane i godine, koje je provela naporno radeći, da bi njima obezbijedila pristojne uslove za učenje, školovanje i da bi sada svi bili srećni i uspješni na poslovima koje rade i sa svojim porodicama.

Da li je tačno da ste vi prije dvadesetpet godina državni posao zamijenili privatnim?

Tačno je. Ja sam godinama radila u Domu zdravlja. Onih nesrećnih devedesetih, kad sam primila platu tri marke (tada smo koristili njemačke marke ), pošla sam kod mog tadašnjeg direktora i rekla mu da ja vrijedim više od tri marke i da sam došla da dam otkaz.
Direktor je bio u šoku, jer je u to vrijeme nezaposlenost bila velika, radno mjesto se čekalo godinama, a ja sam došla da napustim stalni radni odnos.
Predložio mi da pođem na bolovanje, da se malo odmorim, misleći da sam kako je on govorio ,,smetnula s’uma”. Nadao se da će neko prepoznati to moje ,,ludilo” i da će me smjestiti u bolnicu prije nego što napustim posao, jer sam ja- ipak, majka dvoje maloljetne đece.
Pokušala sam da mu objasnim da mislim da je plata od tri marke suviše ponižavajuća i da neću sebi da dozvolim da gubim vrijeme, energiju, znanje…trideset dana, da bi primila tri marke na kraju mjeseca, već da mislim da sam sposobnija, a da te tri marke mogu da zaradim za jedan dan.
Tako je i bilo.
Počela sam da radim i zarađujem dnevno mnogo više od te mjesečne plate u Domu zdravlja.

Kako ste počeli karijeru kao privatnik, da li ste imali nekih uspona ili eventualnih padova tokom početaka bavljenja ovim sadašnjim poslom?

Usponi i padovi su bili sastavni dio cijele moje karijere. Međutim, nikad nijesam dozvolila da me neki trenutni neuspjeh demorališe. U tim trenucima sam čitala knjige koje su mi vraćale energiju i davale snagu. Sve te knjige su me podsticale, ponekad su mi pomagale da razvijam želju da pobjeđujem, usmjeravale su me da shvatim, da samo ja mogu da odlučim kojim putem hoću dalje da idem.
Putem gubitnika ili dobitnika. Ja sam uvijek birala put prema uspjehu, koji je bio mnogo teži.

Djeca su vam odrasla i završila fakultete. Kako ste vi kao roditelj zadovoljni vašom djecom?

Zadovoljna sam samom činjenicom da sav taj moj trud, rad i velika odricanja, nijesu bili uzalud. Oni su završili fakultete, zaposlili se i osnovali svoje porodice. Danijela je profesor na jednom Univerziteru u Americi, a Dejan u Njemačkoj.
Oni su ponosni na svoju majku i na sve one sate, dane i godine koje je provela naporno radeći da bi njima obezbijedila pristojne uslove za učenje, školovanje i da bi sada svi bili srećni sa svojim porodicama i postignutim rezultatima.

Šta biste preporučili ženama koje žele da pokrenu biznis?

Moja poruka svim ženama je da budu istrajne, jake, odlučne, da dobro razmisle šta žele, da odrede sebi cilj i da korak po korak idu ka tom zacrtanom cilju. Kao planinari koji osvajaju vrhove i da nikad ne odustaju. Ako nešto zaista žele da postignu, neka ne čekaju pomoć ni od koga. Prijatelji mogu samo da vas podstiču i podržavaju, ali vas oni ne mogu naučiti istrajnosti, niti vas mogu naučiti da budete neko, ako vi to zaista ne želite i ne istrajavate u svojoj želji da dođete do zacrtanog cilja, preskačući prepreke polako, jednu po jednu.

Da li je potrebno da čitaju knjige?

Knjige nijesu presudne niti obavezne, ali u svakoj knjizi možete pronaći neku poruku koja može da vas usmjeri, da u trenutku dobijete ideju, steknete moć, snagu i da odlučnije krenete putem prema zacrtanom cilju i prema uspjehu.

Prezentacije su sastavni dio vašeg posla. Kako ih pripremate?

Za prvu prezentaciju sam se pripremala danima, međutim, od uzbuđenja pred gostima iz Italije, punom salom potencijalnih klijenata i straha, ja sam zaboravila tekst i sve što sam do tada danima učila. Po mom tadašnjem mišljenju, ta prezentacija je bila ,,fijasko”. Kako se ničega nijesam sjećala, u panici sam počela da govorim svojim riječima, o svemu što sam do tada naučila o Estebelu, njihovim proizvodima i metodama i o svim činjenicama kojih sam se sjetila.
Kad sam završila tu moju improvizovanu prezentaciju, prolomio se gromoglasan aplauz koji je ispunio cijelu salu. Toga trenutka sam shvatila da su znanje i iskrenost jedino važni i ono što govorim od srca. Shvatila sam da to ljudi prepoznaju.
To je bio moj prvi korak ka uspjehu. Nikad poslije toga nijesam pripremila nijednu prezentaciju.

Međutim vi ste imali prezentacije i u Italiji?

Ni za prezentacije u Italiji nijesam učila govore, osim što sam čitala lekcije o kojima sam trebala da govorim, da ne bi neki važan podatak zaboravila.

Negdje sam pronašao podatak da govorite tri jezika?

Pravilnije je reći da se ja sporazumijevam na tri jezika. Italijanski govorim solidno, bar onaj stručni dio koji se odnosi na moju profesiju, na kožu, probleme na koži, kozmetiku i kako kozmetičikim tretmanima mogu da se riješe razni problemi na licu i tijelu. Engleski i ruski ne znam kao italijanski, ali svojim klijentima znam da objasnim sve što ih zanima vezano za kozmetiku i kozmetičke tretmane.

Vi ste bili jedinica je li tako?

Tačno. Međutim nikad se nijesam ponašala razmaženo, niti su moji roditelji dozvoljavali da se tako ponašam.
Da li ste u onom trenutku kad ste otišli iz sela imali tremu kako nastaviti život u drugom gradu?
Ne, nijesam imala nikakvu tremu, već bi ja to okarakterisala kao radoznalost. Nijesam tada, a ni sada, imala osjećaj za strah od nepoznatog, već je preovladavala želja da vidim kako je tamo negdje drugo. Šta ljudi tamo rade, kako žive, da bih i ja nešto od njih naučila.

Kako ste prebrodili trenutak kad ste djecu poslali na školovanje daleko od kuće i vas?

Nikakvih problema nijesam imala ni ja, a ni oni. Ja sam uvijek bila tu za njih. Trudila sam se da ih usmjeravam, podržavam, podstičem tu njihovu želju za sticanjem novih znanja. Da kojim slučajem nijesu uspjeli, znali su da uvijek mogu da se vrate kući. Srećom, istrajavali su, poslije svakog pada zajednički smo se trudili da to prevaziđemo i tako su i oni stigli do svog cilja.

Kako ste zadovoljni poslom i postignutim uspjehom?

Ja sam zadovoljna. Mnogi klijenti iz cijele Crne Gore i iz okruženja, dolaze kod mene za savjete, konsultacije, na razne kozmetičke tretmane po kojima se Estebel izdvaja, pa sam i ja kao vlasnica Estebela po tim njihovim specifičnim kozmetičkim tretmanima prepoznatljiva.
Moje okruženje i moji klijenti me smatraju stručnom i uspješnom poslovnom ženom. Meni je to dovoljno.

Pratim vas na društvenim mrežama. Ako je suditi po fotografijama sa vaših putovanja koje imamo priliku da gledamo, vi pored odgovornog posla koji radite puno i da putujete.

Mnogo prostora bi vam oduzela ako bih sada nabrajala sve krajeve svijeta do kojih sam uspjela da dođem. Bila sam na svim kontinentima, destinacijama kao što su Havaji, Karibi, Bahami, Kanari, Malezija, Indonezija, Filipini, Singapur, Hong Kong, na raznim vulkanima, vodopadima, planinama, nacionalnim parkovima, u kišnim šumama, pećinama i drugim neobičnim mjestima.
Jednom riječju obišla sam dvije trećine svijeta. Sa svakog putovanja sam se vratim bogatija za neko novo iskustvo, saznanje o životu u tim dijelovima svijeta, učila o svom poslu, kako ga rade na drugom kraju svijeta i to mi daje snagu da i dalje radim i razmišljam o novim ,,osvajanjima” svijeta.